Brexit, izraz koji znači “britanski izlazak”, odnosi se na odlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije. Ovaj događaj nije samo preoblikovao britansku politiku, već je utjecao i na globalnu dinamiku. U ovom članku istražujemo porijeklo, razloge, proces i utjecaj Brexita, nudeći bolje razumijevanje njegovog značaja.
Odnos UK-EU
UK se 1973. pridružio Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), kasnije poznatoj kao Europska unija. Tijekom desetljeća, odnosi između Ujedinjenog Kraljevstva i EU postali su zategnuti, potaknuti neslaganjem oko suvereniteta i politika.
Euroskepticizam, ili skepticizam prema integraciji u EU, dobio je na snazi, što je dovelo do poziva na ponovne pregovore i, na kraju, referenduma 1975. godine. 67,2 posto birača pristalo je ostati u EEZ-u.
Referendum 2016
Političke napetosti eskalirale su u godinama koje su vodile mnogo godina kasnije, do 2016. Usred rastućeg nezadovoljstva javnosti, premijer David Cameron obećao je referendum o članstvu u EU. Ovo obećanje imalo je za cilj riješiti podjele unutar njegove Konzervativne stranke i umiriti birače nezadovoljne politikom EU-a. Referendum održan 23. lipnja 2016. postao je prekretnica u modernoj britanskoj povijesti.
Referendumske kampanje bile su polarizirajuće i strastvene. Kampanja za odlazak naglašavala je ponovno stjecanje suvereniteta i kontrolu imigracije, pozivajući se na nacionalističke osjećaje.
U međuvremenu, kampanja Ostani istaknula je ekonomsku stabilnost, trgovinske prednosti i rizike izolacije.
“Kampanja za odlazak bila je podijeljena,” opisao je profesor Paul Whitely s Odjela za vladu Sveučilišta Essex.
“Imali smo službenu kampanju koju je vodio Boris Johnson koja je potaknula dio biračkog tijela koji se smatrao uglednim i konzervativnim”, nastavio je.
“Onda smo imali neslužbeniju masovnu kampanju koju je vodio Nigel Farage koja je izgleda potaknula one koji su se osjećali zaostalima, ustupajući mjesto populističkom pokretu,”
Referendum o UK-u 2016. ili referendum o Brexitu pitao je birače žele li da UK ostane ili napusti EU. Na kraju je prevladala strana Leave, koja je osvojila 52 posto glasova naspram 48 posto za Ostanak.
Za izlazak iz EU bilo je 51,9 posto ili 17,4 milijuna glasova, a za ostanak u EU 48, posto (16,1 milijun glasova). Konkretno, u Novoj Engleskoj i Walesu postojao je snažan osjećaj “napuštanja EU”, dok su glasači u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj željeli ostati uz EU.
UK glasa za izlazak
Nekoliko je čimbenika utjecalo na glasovanje o napuštanju. Prvo, ekonomski problemi bili su najvažniji. Mnogi glasači vjeruju da članstvo u EU zahtijeva pretjerane financijske doprinose, tvrdeći da bi ta sredstva mogla koristiti domaćim prioritetima. Drugo, suverenitet je bio značajno pitanje. Kritičari su smatrali da zakoni EU potkopavaju zakonodavnu neovisnost UK-a.
Osim toga, zabrinutost zbog useljavanja potaknula je nezadovoljstvo javnosti. Pravila EU-a o slobodnom kretanju dovela su do povećane migracije, koju su neki povezivali s pritiskom na javne službe.
Dezinformacije su također igrale ulogu, s obećanjima u kampanji – poput preusmjeravanja tjednih sredstava u vrijednosti od 350 milijuna GBP Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS) – koja su se pokazala obmanjujućima.
Uprava za statistiku Ujedinjenog Kraljevstva nazvala je brojku “obmanjujućom” i lošim prikazom financijskih veza Ujedinjenog Kraljevstva s EU-om. Konkretno, zahtjev nije uzeo u obzir rabat koji je dan Ujedinjenom Kraljevstvu. Stvarni iznos bio je bliži 250 milijuna GBP tjedno.
Profesor Whitely također je istaknuo da Ujedinjeno Kraljevstvo nije doživjelo značajan gospodarski uzlet nakon ulaska u EU 1973. godine.
“Iako cijenimo razliku između pridruživanja i izlaska, mislimo da ako pridruživanje EU-u nije napravilo veliku razliku u našem gospodarskom rastu, izlazak ne bi trebao biti tako loš kao što nam se govori”, izrazio je.
Zajedno, ovi čimbenici stvorili su snažan argument za izlazak iz EU-a.
Proces povlačenja
Nakon referenduma, Ujedinjeno Kraljevstvo je započelo proces istupanja prema članku 50. Lisabonskog ugovora. Članak 50., koji je stupio na snagu 2009., opisuje pravni postupak za državu članicu da dobrovoljno napusti Europsku uniju.
Tri su ključne odredbe u članku 50. Naime, država članica mora obavijestiti EU o svojoj namjeri izlaska, a zatim se mora pregovarati o sporazumu o povlačenju, koji pokriva uvjete izlaska i budućih odnosa. Na kraju, postupak se mora dovršiti u roku od dvije godine od obavijesti. Ovaj se proces može produžiti ako se sve države članice slože produžiti razdoblje.
Time je formaliziran odlazak i započeti pregovori između Ujedinjenog Kraljevstva i EU. Razgovori su bili usmjereni na trgovinske sporazume, prava građana i granične aranžmane, posebice u pogledu Sjeverne Irske. Proces se suočio s kašnjenjima i političkim previranjima, uključujući dvije promjene u premijerskom vodstvu.
UK je službeno napustila EU 31. siječnja 2020. Međutim, uslijedilo je prijelazno razdoblje koje je objema stranama omogućilo prilagodbu i finalizaciju sporazuma. Ovo je razdoblje završilo 31. prosinca 2020. s novim trgovinskim sporazumom koji oblikuje buduće odnose.
Utjecaj na UK
Utjecaj Brexita bio je dubok i višestruk. U gospodarskom smislu, Ujedinjeno Kraljevstvo se suočilo s izazovima, uključujući poremećaje u trgovini i smanjena ulaganja iz zemalja EU-a. Prema London School of Economics, izvoz britanske robe u EU pao je za 6,4 posto u 2022.
Osim toga, poduzeća su se također morala snalaziti u novim carinskim postupcima, što je uzrokovalo kašnjenja i povećane troškove. Nove trgovinske barijere najviše štete malim poduzećima, uzrokujući da ih 14 posto zaustavi svoj izvoz u EU. Zbog Brexita, UK je morala napustiti jedinstveno europsko tržište ili unutarnje tržište. Odlazak UK-a donio je nove trgovinske barijere s EU-om, kao i pad obujma trgovine s EU-om. Potrošači u EU hranu plaćaju u prosjeku 17 posto skuplje nego u svijetu.
Štoviše, Ujedinjeno Kraljevstvo ima najsporiju stopu rasta u usporedbi s drugim zemljama G7. Oni se sastoje od Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije i Japana.
Politički, Brexit je preoblikovao unutarnji i vanjski krajolik Ujedinjenog Kraljevstva. Na domaćem planu istaknuo je podjele među regijama i političkim skupinama. Na međunarodnom planu, Ujedinjeno Kraljevstvo je moralo redefinirati odnose, samostalno pregovarajući o trgovinskim poslovima. Društveno, Brexit je promijenio živote milijuna, posebice državljana EU-a koji žive u Ujedinjenom Kraljevstvu i britanskih državljana koji žive u EU-u.
Na socijalnom planu, Brexit je doveo do pada imigracije iz zemalja članica EU-a. Kao rezultat toga, utjecao je na razne sektore kao što su zdravstvo, visoko obrazovanje i poljoprivreda.
Protokol Sjevernog otoka
Danas se odnosi UK-a i EU-a nastavljaju razvijati. Obje strane rade na rješavanju tekućih problema, kao što je Protokol o Sjevernoj Irskoj. Ovaj okvir bavi se problemima koji su se pojavili kao rezultat Brexita, posebno koji se odnose na irsku granicu. Protokol također ima za cilj spriječiti tvrdu granicu s Irskom i pridržava se Sporazuma Velikog petka iz 1998. godine.
Sporazum na Veliki petak, također poznat kao Sporazum iz Belfasta, mirovni je sporazum koji je potpisan 10. travnja 1998. Težio je okončanju mnogih godina nemira u Sjevernoj Irskoj, ili “Nevolje”, koje su trajale između unionista/lojalista i nacionalisti/republikanci.
Zbog Brexita, tvrtke u Velikoj Britaniji i na Sjevernom otoku moraju se suočiti s povećanim zahtjevima za dokumentaciju i carinske deklaracije za premještanje robe.
Buduća perspektiva
Gledajući unaprijed, dugoročni učinci Brexita ostaju neizvjesni. Dok pristaše predviđaju prosperitetno, neovisno UK, kritičari upozoravaju na stalne gospodarske i političke izazove.
Općenito, Brexit je odražavao duboke društvene i političke podjele. Pokazalo je složenost balansiranja nacionalnog suvereniteta s globalnom suradnjom. Kako Ujedinjeno Kraljevstvo funkcionira izvan EU-a, njegove će odluke oblikovati njegovu budućnost i ponuditi pouke drugim nacijama.
Fotografirao Sandro Cenni na Unsplash
